soundofheaven.info Religion OSAMDESET DANA VEZIVANJE PDF

Osamdeset dana vezivanje pdf

Saturday, June 15, 2019 admin Comments(0)

KNJIGA OSAMDESET DRUGA. U R E Đ peo, da za svega godinu dana začaurenu organizaciju KPJ njihovo najuže vezivanje za italijanske garnizone. soundofheaven.infoset dana soundofheaven.info ) Vina soundofheaven.info ) Vina soundofheaven.info ) Zarko soundofheaven.info ) Radomir soundofheaven.infoa je za. Download as PDF, TXT or read online from Scribd . Vezivanje je, sa svoje strane, izraz koji oznaava stabilnost vrstih tijela otpor koji pruaju prodiranje prostora svake vremenske jedinice: obii svijet u osamdeset dana bio je zamaman san.


Author: CAROLYN CARACCIOLO
Language: English, Spanish, Portuguese
Country: India
Genre: Art
Pages: 466
Published (Last): 14.07.2016
ISBN: 278-2-61088-132-6
ePub File Size: 22.75 MB
PDF File Size: 20.62 MB
Distribution: Free* [*Regsitration Required]
Downloads: 29544
Uploaded by: ALIDA

Vina Džekson - serijal 80 dana 1. Požuda 2. Vezivanje 3. Usijanje 4. Balerina 5. Suza 6. Ljubavnica. Download soundofheaven.info, Size: MB, File name: soundofheaven.info soundofheaven.info - download direct at download4share, soundofheaven.info Size.

Vjencanje na Valentinovo. Magic in the Shadows. Hallowed Unearthly 2. Inescapable Desire The Savannah Series. Jedno takvo pitanje bila je mogunost da ono to ovjek osjea kao slobodu ustvari nije uope sloboda; da su ljudi moda zadovoljni svojom sudbinom premda je ona bila daleko od objektivno zadovoljavajue; da se, ivei u ropstvu, osjeaju slobodnima i stoga ne osjeaju nikakvu potrebu da se oslobode i tako u korijenu sasijeku ili proigraju priliku da postanu istinski slobodni. U Viroledi se uvek graviraju takvi natpisi.

Prvi i drugi danas se susreu uglavnom na suprotnim stranama megarasprodaja ili na blagajnama drabi rabljenih automobila. Dezintegracija drutvene mree, rasap djelotvornih sila kolektivnog djelovanja obino se zapaa uz prilinu zabrinutost i oplakuje kao nepredviena nuspojava nove lakoe i fluidnosti moi koja postaje sve pokretljivija, nepouzdanija, prevrtljivija, neuhvatljivija i prolaznija. Ali dezintegracija drutva podjednako je i uvjet i posljedica nove tehnike moi, iji su glavni instrumenti neangairanje.

Da bi mo mogla slobodno tei, na svijetu ne smije biti ograda, barijera, utvrenih granica i kontrolnih toaka. Svaka gusta i vrsta mrea drutvenih spona, a osobito teritorijalno ukorijenjena vrsta mrea, prepreka je koju treba maknuti s puta. Globalne sile idu samo za tim da demontiraju takve mree radi vlastite neprestane i sve vee fluidnosti, toga glavnog izvora njihove snage i jamstva njihove nepobjedivosti. A svoj posao mogu obaviti ponajprije zbog rasapa, drobivosti, krhkosti, prolaznosti, stalne privremenosti ljudskih spona i mrea.

Budu li se ti isprepleteni trendovi neometano razvijali, ljudi e biti preoblikovani po uzoru na elektronsku krticu, taj velianstveni izum pionirskih godina kibernetike koji je smjesta radosno pozdravljen kao glasnik nadolazeih vremena: Ali, u nadolazee doba koje nagovijetaju mobiteli, i utinice e vjerojatno biti proglaene zastarjelima i neukusnima te nuene u sve manjoj koliini i sve upitnijoj kvaliteti.

U ovom trenutku, mnogi dobavljai elektrine energije hvale prednosti ukljuivanja u njihove mree i natjeu se za naklonost tragaa za utinicama. Ali, dugorono gledano to god dugorono znai u eri trenutanosti , utinice e vjerojatno biti izbaene i nadomjetene potronim baterijama koje e se pojedinano kupovati u duanu, a nudit e se na svakom aerodromskom kiosku i svakoj benzinskoj crpki du autoceste i seoskoga puta. To je, po svoj prilici, diotopija nainjena po mjeri tekue modernosti dostojna zamjena za strahove zabiljeene u orvelovskim i hakslijevskim komarima.

Lipanj Pri kraju tri slavna desetljea koja su uslijedila poslije Drugog svjetskog rata tri desetljea nezapamenog rasta i ukorjenjivanja bogatstva i ekonomske sigurnosti na imunom Zapadu Herbert Marcuse poalio se: Problem s kojim se suoavamo potreba je za osloboenjem od drutva koje u velikoj mjeri razvija materijalne pa ak i kulturne potrebe ovjeka drutva koje, da se posluimo sloganom, isporuuje dobra sve veem dijelu populacije.

A to podrazumijeva da se suoavamo s osloboenjem od drutva u kojem za osloboenje oito ne postoji masovna baza. U tome da se emancipirati, osloboditi od drutva, trebamo i moramo, za Marcusea nije bilo nieg problematinog.

Za njega je pravi problem problem specifian za drutvo koje isporuuje dobra bilo to to za osloboenje nije bilo masovne baze. Jasnije i razumljivije: Osloboditi se doslovno znai odrijeiti se nekakvih okova koji prijee ili ometaju kretanje; osjetiti se slobodnim krenuti ili djelovati. Osjeati se slobodnim znai ne iskusiti nikakvu smetnju, prepreku, otpor niti ikakvu drugu zapreku pokretima koje kanimo napraviti ili zamiljamo kao poeljne.

Kako je primijetio Arthur Schopenhauer, stvarnost se stvara inom htijenja; tvrdoglava ravnodunost svijeta prema mojoj namjeri, oklijevanje svijeta da se pokori mojoj volji ono je to se odraava u percepciji svijeta kao stvarno sputavajue, ograniavajue i nepokorno. Osjeati se slobodnim od ogranienja, slobodnim djelovati u skladu sa svojim. Stoga se ravnoteu moe uspostaviti i odrati nenaruenom na dva razliita naina: Kad se ravnotea jednom postigne, i dok god ostaje nedirnuta, osloboenje je besmislen slogan jer mu nedostaje motivacijska snaga.

Takva upotreba omoguuje nam da razdvojimo subjektivnu i objektivnu slobodu kao i subjektivnu i objektivnu potrebu za osloboenjem. U jednom sluaju, volja za poboljanjem osujeena je ili joj uope nije dano da nastane na primjer, prema Sigmundu Freudu, pritiskom naela realnosti na ovjekov nagon za zadovoljstvom i sreom ; dok su namjere, bilo stvarno doivljene ili samo zamiljene, svedene na mjeru sposobnosti djelovanja, a posebno sposobnosti razboritog djelovanja s izgledima na uspjeh.

U drugom sluaju, zbog izravne manipulacije namjerama neke vrste pranja mozga ovjek moda nikad nije mogao testirati objektivnu sposobnost djelovanja, a kamoli otkriti koje su to njegove prave namjere i zato e ambicije postaviti ispod razine objektivne slobode. Razlikovanje izmeu subjektivne i objektivne slobode otvorilo je pravu Pandorinu kutiju neugodnih pitanja poput fenomen naspram bti koja su, u razliitoj mjeri, ali gledano u cjelini, bila prilino filozofski znaajna, ali potencijalno i silno politiki vana.

Jedno takvo pitanje bila je mogunost da ono to ovjek osjea kao slobodu ustvari nije uope sloboda; da su ljudi moda zadovoljni svojom sudbinom premda je ona bila daleko od objektivno zadovoljavajue; da se, ivei u ropstvu, osjeaju slobodnima i stoga ne osjeaju nikakvu potrebu da se oslobode i tako u korijenu sasijeku ili proigraju priliku da postanu istinski slobodni.

Prirodna posljedica te mogunosti bila je pretpostavka prema kojoj ljudi moda ne mogu kompetentno prosuditi vlastiti poloaj i mora ih se prisiliti ili primamiti, ali u svakom sluaju navesti, da osjete potrebu biti objektivno slobodnima i skupe hrabrosti i odlunosti da se za slobodu bore. Due filozofa izjedala je jo mranija slutnja: U apokrifnoj verziji glasovite epizode iz Odiseje Odysseus und die Schweine: Kad im je Odisej rekao da je pronaao arobne trave koje mogu ponititi prokletstvo i da e uskoro opet biti ljudi, mornari pretvoreni u svinje pohitali su u zaklon brzinom koju njihov revni spasilac nije mogao pratiti.

Jednu svinju ipak je uspio uhvatiti; im ju je protrljao udesnom travom, iz ekinjave koe pojavio se Elpenor mornar, kako Feuchtwanger insistira, po svemu prosjean i obian, ba poput svih ostalih, ni istaknut u hrvanju ni poznat po pameti. Osloboeni Elpenor nipoto nije bio zahvalan na svome osloboenju i bijesno je napao svog oslobodioca: Vratio si se, znai, huljo, zabadalo jedno? Opet nas eli gnjaviti i dodijavati nam, opet eli izloiti naa tijela opasnostima i prisiliti nae due da stalno iznova neto odluuju?

Bijah tako sretan, mogao sam se valjati u blatu i ljekariti na suncu, mogao sam derati i lokati, roktati i skviati i ne zamarati se razmiljanjima i dvojbama: Zato si doao?! Da me baci natrag u onaj mrzak mi ivot kakvim prije ivljah? Je li osloboenje blagoslov ili prokletstvo?

Prokletstvo pod krinkom blagoslova ili blagoslov kojeg se bojimo kao prokletstva? Takva pitanja proganjat e mislioce tijekom najveeg dijela modernoga doba koje je osloboenje stavilo na vrh programa politikih reformi, a slobodu na elo popisa svojih vrednota im je postalo potpuno jasno da sloboda sporo stie a da je oni ija bi trebala biti nevoljko doekuju. Odgovori na ta pitanja bili su dvojaki. Prvi je doveo u sumnju spremnost obinog svijeta za slobodu. Istina koja ljude oslobaa uglavnom je istina koju ljudi radije ne ele uti.

Drugi je bio sklon prihvatiti da postoji toka na kojoj ljudi dovedu u sumnju dobrobiti koje bi im ponuena sloboda mogla donijeti. Odgovori prve vrste navode na mahove na saaljenje za ljude koji su, zavedeni, prevareni i obmanuti, odustali od svoje prilike za slobodu ili na prezir i bijes prema masi, koja nije voljna preuzeti rizike i odgovornosti to stiu u paketu s istinskom autonomijom i samoafirmacijom.

Marcuseova prituba donosi mjeavinu i jednog i drugog, kao i pokuaj da krivnju za oito mirenje neslobodnih s njihovom neslobodom svali na novonastalo obilje. U slinim pri-. Oni drugi odgovori ukazivali su da oblik slobode koji su veliali predani libertarijanci nije, protivno njihovih tvrdnjama, jamstvo sree.

Po svoj prilici, donosi vie jada nego radosti. Prema toj toki gledita, libertarijanci nemaju pravo kad uvjeravaju, kao na primjer David Conway,2 koji je preformulirao naelo Henryja Sidgwicka, da se opa srea najdjelotvornije unapreuje ako se u odraslih ljudi odrava oekivanje da e se svaki od njih morati u jednom trenutku vlastitim snagama pobrinuti za vlastite potrebe; ili Charles Murray,3 koji se pretvara u pjesnika kad opisuje sreu svojstvenu usamljenikim stremljenjima: Dogaaj je bio ispunjen zadovoljstvom jer si ti za njega zasluan Morati se pobrinuti vlastitim snagama nagovijeta duevne muke i agoniju neodlunosti dok odgovornost koja poiva na vlastitim pleima pretkazuje paralizirajui strah od rizika i neuspjeha bez prava na albu i potraivanje naknade.

To ne moe biti stvarno znaenje slobode; a ako stvarno postojea sloboda, ponuena sloboda, doista znai sve to, ona ne moe biti ni jamstvo sree ni cilj za koji se vrijedi boriti. Odgovori druge vrste potjeu, u osnovi, iz hobbesovskog instinktivnog uasa pred rasputenim ovjekom. Svoju vjerodostojnost crpe iz pretpostavke da ljudsko bie osloboeno prisilnih drutvenih ogranienja ili ponajprije nikad njima podvrgnuto nije slobodan pojedinac ve zvijer; a uas koji generiraju potjee iz jedne druge pretpostavke, da e ivot zbog nepostojanja djelotvornih ogranienja biti gadan, brutalan i kratak i tako, dakle, sve samo ne sretan.

Isto to hobbesovsko shvaanje razvio je mile Durkheim u sveobuhvatnu drutvenu filozofiju, prema kojoj je norma, mjerena prema onima prosjenima ili najobinijima i poduprta odredbama o otrim kaznama, ona koja istinski oslobaa prospektivne ljude od najstranijeg i najstrahotnijeg ropstva; od one vrste ropstva koja se ne skriva ni u kakvom vanjskom pritisku nego unutra, u preddrutvenoj ili asocijalnoj naravi ovjeka.

U toj filozofiji drutvena prisila je emancipacijska sila i jedina nada u slobodu koju ovjek moe opravdano gajiti. Pojedinac se podinjava drutvu i to podinjavanje uvjet je njegova osloboenja.

Za ovjeka sloboda je izbavljenje od slijepih, bezumnih fizikih sila; dosee je suprotstavljajui im veliku i inteligentnu silu drutva pod ije se okrilje sklanja. Stavljajui se pod zatitu drutva, postaje do neke mjere i ovisan o njemu. Ali ta ovisnost je oslobaajua; nema u tome nieg proturjenog. Ne samo da nema proturjeja izmeu ovisnosti i osloboenja; nego i nema drugog naina da se ide za osloboenjem osim da se podini drutvu i slijedi njegove norme.

Sloboda se ne moe zadobiti usuprot drutvu. Ishod pobune protiv normi, ak i ako se pobunjenici nisu smjesta pretvorili u zvijeri i tako izgubili mo prosudbe svog stanja, vjena je agonija neodlunosti skopana s nesigurnou u pogledu namjera i poteza onih oko nas a koji e nam od ivota vjerojatno napraviti pakao. Nepostojanje, ili samo nejasnost normi anomija najgora je sudbina koja moe snai ljude dok nastoje izai na kraj sa ivotnim zadaama.

Norme osposobljavaju podjednako kao to onesposobljavaju; anomija navijeta samo onesposobljenje i nita drugo. Kad snage normativne regulacije napuste ivotna bojita, za njima ostaju samo sumnja i strah. Kad kako je nezaboravno napisao Erich Fromm svaki pojedinac mora ii dalje i iskuati svoju sreu, kad mora ili zaplivati ili potonuti tada kree kompulzivna potraga za izvjesnou, poinje oajniko traganje za rjeenjima koja mogu ukloniti svijest o sumnji i dobrodolo je sve to obeava da e preuzeti odgovornost za izvjesnost.

Dok je Smith upozoravao na poniavajue i zatupljujue uinke radne rutine, Diderot nije smatrao da rutinski rad poniava Diderotov najvei moderni nasljednik, sociolog Anthony Giddens, pokuao je odrati ivim Diderotovo shvaanje upuujui na temeljnu vrijednost navike kako u drutvenim obiajima tako i u samorazumijevanju. Sud samog Sennetta jasan je i nedvosmislen: Zamiljati ivot trenutanih pobuda, kratkoronog djelovanja, lien odrivih rutina, ivot bez navika, znai zamiljati doista bezglavo postojanje.

Svaka izvjesnost koja dolazi poslije izvornoga grijeha demontiranja prozainog svijeta punog rutine i oskudnog refleksivnou nije nego proizvedena izvjesnost, otvoreno i besramno napravljena izvjesnost, optereena svim uroenim slabim tokama odluka koje donose ljudi. Dapae, kako ustrajno tvrde Gilles Deleuze i Felix Guattari: Vie ne vjerujemo u mit o postojanju fragmenata koji, poput djelia antikog kipa, samo ekaju da arheolozi otkriju i posljednji pa da ih moemo sve opet slijepiti i stvoriti jedinstvo identino izvornom jedinstvu.

Vie ne vjerujemo u prvobitni totalitet koji je nekad postojao niti u konani totalitet koji nas eka nekog budueg dana. Ono to je razlomljeno na zasebne komadie, ne moe se vie slijepiti. Ostavite se svake nade u totalitet, budui kao i proli, vi koji ulazite u svijet fluidne modernosti.

Dolo je vrijeme da se proglasi, kao to je nedavno proglasio Alain Touraine, kako je doao kraj definiranju ljudskog bia kao drutvenog bia, odreenog svojim mjestom u drutvu koje, pak, odreuje njegovo ponaanje i djelovanje. Umjesto toga, naelo kombiniranja strateke definicije drutvenog djelovanja koje se ne orijentira prema drutvenim normama i obrane, od strane svih drutvenih aktera, vlastite kulturne i psiholoke specifinosti sada pronalazimo unutar pojedinca, a ne vie u drutvenim institucijama ili univerzalistikim naelima8.

Takvo radikalno stajalite zasniva se na preutnoj pretpostavci da je ona sloboda koja se zamiljala i trebala dostii ve dola; nita vie u tom smislu nije preostalo nego oistiti pokoji preostali zakreni kut i popuniti pokoju prazninu posao koji bi morao uskoro biti dovren.

Ljudi su potpuno i istinski slobodni, tako da je platforma emancipacije gotovo iscrpljena. Marcuseova prituba i komunitarske enje za izgubljenom zajednicom moda jesu oitovanja meusobno oprenih vrednota, ali pojednako su anakronistike. Ni ponovno ukorjenjivanje iskorijenjenih ni buenje ljudi za neispunjenu zadau osloboenja nisu izgledni. Marcuseova nedoumica je zastarjela jer je pojedincu ve dana sva sloboda o kojoj je mogao sanjati i sva sloboda kojoj se opravdano mogao nadati; dapae, brige oko definicija i identiteta drutvene institucije i vie nego rado preputaju inicijativi pojedinca, a univerzalna naela protiv kojih bi se pobunilo teko je pronai.

S drutvom u kojem ivimo, rekao je Cornelius Castoriadis, ne valja to to vie ne dovodi sebe u sumnju. Posrijedi je tip drutva koji vie ne uoava alternativu sebi samome i stoga se osjea osloboenim od dunosti da ispituje, demonstrira, opravdava a kamoli dokazuje valjanost svojih izriitih i preutnih pretpostavki. To ipak ne znai da nae drutvo gui ili da e, osim u sluaju velikoga drutvenog potresa, uguiti kritiku misao kao takvu. Niti svoje pripadnike tjera da se suzdre a kamoli boje izraziti je.

U najmanju ruku, na djelu je neto upravo suprotno: Kako nas stalno podsjea Anthony Giddens, svi smo mi danas sudionici ivotne politike; mi smo refleksivna bia koja paljivo razmatraju svaki povueni potez, rijetko su zadovoljna rezultatima tih poteza i uvijek gore od elje da ih poprave. No ta refleksija nekako ne dosee dovoljno daleko da obuhvati kompleksne mehanizme koji povezuju nae poteze s njihovim posljedicama i odluuju o njihovih ishodima, a kamoli uvjete koji takve mehanizme odravaju u punom zamahu.

Moda smo vie kritiki predisponirani, smioniji i nesmiljeniji u kritici nego to je naim precima polazilo za rukom u njihovom svakodnevnom ivotu, ali naa kritika je, takorei, bezuba, nije kadra utjecati na platformu koja je okvir za nae odluke iz domene ivotne politike.

Dosad nepoznata sloboda koju nae drutvo nudi svojim lanovima dola je, kako je odavno upozorio Leo Strauss, ruku pod ruku s dotad nepoznatom nemoi. Katkad ujemo miljenje da suvremeno drutvo nazivaju ga jo kasno modernim ili postmodernim drutvom, Ulrich Beck drutvom druge modernosti, a ja najradije drutvom fluidne modernosti nije gostoljubivo prema kritici.

To miljenje ne pogaa narav sadanje promjene jer pretpostavlja da znaenje same gostoljubivosti ostaje nepromijenjeno u uzastopnim povijesnim fazama. No rije je o tome da je suvremeno drutvo dalo posve novi smisao gostoljubivosti prema kritici i iznalo nain da nae mjesta za kritiku misao i djelovanje a da ostane imuno na posljedice tog svog ina i tako izae neokrznuto i nedirnuto prije ojaano nego oslabljeno iz kunji i nevolja te domainske politike.

Vrsta gostoljubivosti prema kritici koja karakterizira moderno drutvo u njegovom sadanjem obliku moe se usporediti s nainom funkcioniranja auto-kampa. U kamp moe doi svatko tko ima vlastitu kamp-kuicu i dovoljno novca da plati boravak. Gosti dolaze i odlaze; nikoga previe ne zanima kako se kampom upravlja, ako gosti dobiju dovoljno velika mjesta za parkiranje kamp-kuica, ako su elektrine utinice i slavine ispravne, a vlasnici kamp-kuica parkiranih u blizini ne bue previe i stiavaju prijenosne televizore i zvunike kad se smrai.

Vozai dovoze u kamp vlastite domove prikljuene na svoja vozila, opremljene svim ureajima koji e im trebati za boravak, a on ionako nee biti dug. Svaki voza ima svoj putni plan i raspored.

Vozai od uprave kampa ne trae mnogo vie ali ni mnogo manje nego da ih se ostavi na miru i da im nitko ne smeta. Vozai sa svoje strane obeavaju da nee osporavati vlast uprave i da e uredno platiti kampiranje.

Budui da plaaju, imaju i neke zahtjeve. Obino su prilino nepopustljivi kad se bore za svoja prava na obeane usluge, ali inae ele raditi po svome i naljutili bi se kad to ne bi smjeli. Ponekad zahtijevaju bolju uslugu; ako su dovoljno otri na rijeima, glasni i odluni, ak je i dobiju.

Ako smatraju da su zakinuti ili da se uprava ne dri obeanja, poalit e se i zahtijevati ono to ih pripada ali nee im pasti na pamet da dovedu u pitanje filozofiju upravljanja kampom i dogovore neki nov nain upravljanja, a jo manje da preuzmu odgovornost za njegovo voenje.

U najboljem sluaju, zapamtit e taj kamp kao mjesto kamo vie nee doi niti ga preporuiti prijateljima. Kad kamperi odu, slijedei vlastiti putni plan, auto-kamp ostaje uglavnom onakav kakav je bio prije njihovog dolaska, u njemu se ne vidi utjecaj prolih kampera, on eka nove; premda, ako i od daljnjih eta kampera budu stizale neke pritube, usluge u kampu mogu se modificirati kako se ubudue ne bi opet uli glasovi nezadovoljstva.

U vremenu tekue modernosti, gostoljubivost drutva prema kritici oponaa model kampa. U vrijeme kad su Adorno i Horkheimer uobliavali klasinu kritiku teoriju, roenu u iskustvu jedne druge, redom opsjednute modernosti i, stoga, nadahnutu telosom emancipacije koji je i postavila za svoj cilj, ideja kritike bila je, empirijski posve opravdano, upisana u posve razliit model, model zajednikog kuanstva s njegovim institucionaliziranim normama i pravilima pretvorenima u navike, dodjeljivanjem dunosti i nadzorom nad njihovim izvravanjem.

Iako je prema kritici gostoljubivo. Izrazimo li se drukije ali jednako prikladno, moemo rei da je kritika potroakog tipa zamijenila svoju prethodnicu proizvodnog tipa. Protivno iroko rasprostranjenoj modi, ta sudbonosna promjena ne moe se objasniti samo pozivanjem na promjenjivo raspoloenje javnosti, na slabljenje apetita za reformu drutva, gubljenje interesa za zajedniko dobro i za predodbe o dobrom drutvu, sve manju popularnost politikog angamana ili plimu emocija to hedonistike, to najprije ja vrste premda svi takvi fenomeni nedvojbeno imaju istaknuto mjesto meu obiljejima naeg vremena.

Uzroci promjene seu dublje; njihovi su korijeni u dubinskoj preobrazbi javnog prostora i, openitije, u nainu na koji moderno drutvo funkcionira i odrava svoj kontinuitet.

Tip modernosti koji je bio cilj, ali i spoznajni okvir, klasine kritike teorije analitiaru se, kad pogleda unatrag, ini posve drukijim od onoga koji uokviruje ivot dananjih generacija. Ta modernost doima se tekom u usporedbi sa suvremenom lakom modernou ; jo bolje, vrstom za razliku od fluidne, tekue ili potekuene ; zgusnutom u usporedbi s difuznom ili kapilarnom ; i na koncu, sistemskom za razliku od mreaste.

Totalitarno drutvo sveobuhvatne, obvezne i prisilne homogenosti stalno se i prijetei pomaljalo na obzoru kao njeno krajnje odredite, kao nikad do kraja deaktivirana tempirana bomba ili nikad do kraja egzorciran duh. Ta modernost bila je zakleti neprijatelj kontingencije, raznolikosti, dvosmislenosti, svojeglavosti i individualne osobitosti i protiv svih takvih anomalija proglasila je sveti rat do istrebljenja; a prema opem oekivanju, kao prve rtve te kriarske vojne trebale su pasti sloboda i autonomija pojedinca.

Meu glavne ikone te modernosti ubrajamo fordistiku tvornicu, u kojoj je ljudska djelatnost svedena na jednostavne, rutinske i uglavnom unaprijed zacrtane pokrete koje je trebalo posluno i mehaniki izvoditi bez ukljuivanja umnih sposobnosti dok je svakoj spontanosti i individualnoj inicijativi bio zabranjen pristup; birokraciju, koja je, u najmanju ruku, po priroenoj tendenciji srodna idealnom modelu Maxa Webera, u kojem su se identiteti i drutvene spone odlagali u garderobi na ulazu, zajedno sa eirima, kiobranima i kaputima, tako da za upravljanje postupcima onih unutra, dok su oni unutra ostajali, budui da nikakve konkurencije nije bilo na vidiku, nije trebalo vie od zapovjednitva i zakonika;.

Panopticon, s njegovim straarskim tornjevima i zatoenicima koji nikad nisu mogli raunati s time da e njihovim nadzornicima budnost i na trenutak popustiti; Big Brother, koji nikad ne zadrijema, uvijek bodar, brz i okretan kad treba nagraditi pravovjerne i kazniti nevjernike; i na koncu Konzlager kojem e se poslije u protuPanteonu modernih demona pridruiti Gulag , mjesto gdje su se granice ljudske savitljivosti testirale u laboratorijskim uvjetima, dok su svi oni za koje se pretpostavilo ili otkrilo da nisu dovoljno savitljivi bili osueni na smrt od iscrpljenosti ili poslani u plinske komore i krematorije.

I opet gledajui unatrag, moemo rei da je cilj kritike teorije bilo deaktiviranje i neutraliziranje, a po mogunosti i potpuno iskljuivanje, totalitarne tendencije drutva koje je, kako se pretpostavljalo, bilo endemski i trajno optereeno totalitaristikim nagnuima.

Glavni cilj kritike teorije bio je obrana ljudske autonomije, slobode izbora i samoafirmacije te prava da se bude i ostane drukiji. Slino ranim holivudskim melodramama, gdje se pretpostavljalo da trenutak kad se ljubavnici opet pronau i izreknu brane zavjete signalizira kraj drame i poetak blaenog ivjeli sretno dovijeka, rana kritika teorija smatrala je kako je upanje individualne slobode iz elinog stiska rutine ili oslobaanje pojedinca iz eljeznog kaveza drutva koje je patilo od nezasitnog totalitarnog, homogenizirajueg i uniformirajueg apetita krajnja toka emancipacije i kraj ljudske bijede trenutak u kojem je misija ostvarena.

Kritika je trebala posluiti toj svrsi; nije trebala gledati dalje, ne izvan trenutka svog ostvarenja niti je za to imala vremena. Orwellova Jednom projicirani na dijagnoze suvremenih nevolja i uzroke suvremenih patnji, takvi strahovi odredili su horizonte emancipacijskih programa svoga doba. I eto stvarne Veina autora, i opet oekivano, naotrila je pera kako bi odvojili istinito od neistinitog u Orwellovom proroanstvu, a mjerilo im je bio vremenski razmak koji je Orwell odredio za materijalizaciju svojih rijei.

Ne udi, dodue, to se u nae vrijeme kad je ak i besmrtnost kljunih meaa i spomenika ovjekove kulturne povijesti podvrgnuta stalnom recikliranju i na nju treba periodino svraati pozornost ljudi prilikom obljetnica ili dizanjem buke prije i za vrijeme retrospektivnih izlobi da bi ieznule iz vida i glave im se izlobe zatvore ili im doe druga obljetnica koja e pojesti novinski prostor i televizijsko vrijeme uprizorenje proslave Orwella nije previe razlikovalo od tretmana.

Naposljetku, ta knjiga sluila je mnoga desetljea do prije samo koje desetljee kao najmjerodavniji katalog strahova, slutnji i nonih mora javnosti; pa otkud onda tek letimian interes za njeno kratko uskrsnue? Kao jedino razumno objanjenje nadaje se da Knjiga se iznova pojavila u aritu panje javnosti samo prolazno i dobila status negdje izmeu Historie naturalis Plinija Starijeg i Nostradamusovih proroanstava.

Nije zgorega povijesne epohe definirati po vrstama unutarnjih demona koji ih opsjedaju i mue. Ne udi stoga to je, kad su stari strahovi obazrivo i postupno uklonjeni s javne pozornice, a novi se strahovi, posve razliiti od uasa stalno prijeteeg Gleichschaltunga i gubitka slobode, probili u prvi plan i nametnuli kao tema javne rasprave, podosta promatraa spremno proglasilo kraj modernosti ili ak, jo smionije, kraj same povijesti, tvrdei da je ve dosegla svoj telos time to je slobodu, bar onaj tip slobode koji ilustriraju slobodno trite i potroaki izbor, uinila imunom na sve daljnje opasnosti.

Pa ipak, vijesti o smrti modernosti autorska prava pripadaju Marku Twainu , ak i glasine o njenom labuem pjevu, uvelike su pretjerane: Tip drutva kojem su osnivai kritike teorije odnosno, to se toga tie, Orwellova distopija postavili dijagnozu i stavili ga na optueniku klupu bio je tek jedan od svih onih oblika koje e poprimiti mnogostrano i protejsko moderno drutvo. Njegovo slabljenje ne nagovijeta kraj modernosti. Niti navjeuje kraj ljudske bijede.

Ponajmanje od svega pretkazuje kraj kritike kao intelektualne zadae i poziva; a takvu kritiku nipoto ne ini redundantnom. Drutvo koje ulazi u Moderno je kao i ono otprije jednog stoljea po onome to modernost odvaja od svih ostalih povijesnih oblika.

Kako je odavno istaknuo Lessing, na pragu moderne ere emancipirali smo se od vjerovanja u in stvaranja, otkrivenja i vjene osude. Kad su takva vjerovanja uklonjena s puta, mi ljudi nali smo se sami sa sobom to znai da su nam otada nadalje jedine granice poboljanja i samopoboljanja nedostaci u vlastitim naslijeenim ili steenim talentima, snalaljivosti, hrabrosti, volji i odlunosti.

A to god stvori, ovjek moe i ra-stvoriti. Biti moderan poelo je znaiti, kao to znai danas, ne biti u stanju stati, a jo manje mirno stajati. Kreemo se i moramo se stalno kretati ne toliko zbog odgode zadovoljenja, na to je ukazao Max Weber, koliko zbog nemogunosti da uope ostvarimo zadovoljenje: Ispunjenje je uvijek u budunosti, dostignua gube privlanost i potencijal da nas zadovolje onog trenutka kad su dostignuta, ako ne i prije. Biti moderan znai vjeno biti ispred samoga sebe, u stanju neprestane transgresije Nietzscheovim rijeima, ne moemo biti Mensch ako nismo, ili bar ne nastojimo biti, bermensch ; to znai i imati identitet koji moe postojati samo kao neostvaren projekt.

U tim pogledima, nema velike razlike izmeu nezavidnog poloaja naih predaka i naeg vlastitog. No po dvjema znaajkama naa je situacija na oblik modernosti posve nov i drukiji.

Prva je postupni slom i brzo slabljenje ranomodernistike iluzije: Druga temeljna razlika je deregulacija i privatizacija zadaa i dunosti vezanih uz modernizaciju. Ono to se nekad smatralo poslom koji e obaviti ljudski um shvaen kao kolektivni talent i svojstvo ljudskog roda fragmentirano je individualizirano , preneseno na individualnu hrabrost i ilavost te ostavljeno na upravljanje pojedincima i resursima kojima pojedinac sam upravlja.

Premda ideja o poboljanju odnosno o svoj daljnjoj modernizaciji statusa quo putem zakonodavnog djelovanja drutva kao cjeline nije posve naputena, naglasak se zajedno s, istaknimo to, teretom odgovornosti odluno pomaknuo prema samoafirmaciji pojedinca.

Popis-Svih-Knjiga-u-Grupipdf

Nade u poboljanje nisu okupljene oko golemog novca u dravnoj riznici nego se fokusiraju na sitni u depovima poreznih obveznika. Ako je izvorna modernost bila tea na vrhu nego u donjim sferama, dananja je na vrhu laka kao pero, jer se rijeila svojih emancipacijskih dunosti osim one da zadau emancipacije prepusti srednjim i niim slojevima, na koje je prenesena veina tereta neprestane modernizacije. Drutvo nije vie izvor spasenja, uvene su rijei Petera Druckera, apostola novog poslovnog duha.

Drutvo jednostavno ne postoji, jo je izravnija bila Margaret Thatcher. Ne osvrite se, ne gledajte u nebesa; zavirite u sebe, gdje bi vaa vlastita sposobnost, volja i snaga sva ona orua koja vam mogu biti nuna za poboljanje ivota trebale poivati. A vie ne vrijedi ni Veliki brat te gleda; sada je vaa zadaa da gledate sve brojnije ete Velike brae i Velikih sestara, da ih gledate pozorno i lakomo, u nadi da ete nai neto korisno za sebe: Nema vie velikih voa da vam kau to ete initi i oslobode vas odgovornosti za posljedice vaih postupaka; u svijetu pojedinaca postoje samo drugi pojedinci od kojih moete preuzimati primjere za voenje svog ivotnoga posla, snosei punu odgovornost za posljedice toga to ste povjerenje poklonili ovom, a ne onom primjeru.

Naslov koji je Norbert Elias dao svojoj posljednjoj, posthumno objavljenoj studiji, Society of Individuals [Drutvo pojedinaca] besprijekorno pogaa sr problema koji teoriju drutva progoni od njenog zaetka.

Prekidajui s tradicijom koja je poela od Hobbesa, a koju su John Stuart Mill, Herbert Spencer i liberalna ortodoksija iskovali u doksu neispitani okvir za svaku daljnju spoznaju naeg stoljea, za Eliasa izmeu drutva i pojedinaca vie ne stoji veznik i ni prijedlog protiv; razmiljanja o drutvu i pojedincima i drutvu protiv pojedinaca zamijenio je drutvom pojedinaca i time prebacio diskurs s imaginaire dviju sila vrsto isprepletenih u smrtnoj a opet beskrajnoj borbi slobode i dominacije na imaginaire reciprone koncepcije: Oblikovanje pripadnika u pojedince zatitni je znak modernog drutva.

No to oblikovanje nije bilo jednokratan in: Moderno drutvo postoji u svojoj neprestanoj aktivnosti individualiziranja isto kao to se aktivnosti pojedinaca sastoje od svakodnevnog preoblikovanja i odreivanja pravila mree zamrenih uzajamnih veza koja se zove drutvo. Nijedan od dvaju partnera ne miruje dugo. Pa se tako i znaenje individualizacije neprestano mijenja, poprima stalno nove oblike budui da akumulirani rezultati njene protekle povijesti potkopavaju naslijeena pravila, postavljaju nova pravila ponaanja i kao na traci proizvode stalno nove uloge u igri.

Individualizacija danas znai neto posve drugo od onoga to je znaila prije stotinu godina i to je objavljivala u rano moderno doba u doba toliko hvaljene emancipacije ovjeka od gustog tkanja ovisnosti o zajednici, njenog nadzora i njene prisile.

Ulrich Beck je u Jenseits von Klasse und Stand? Frauen im Individualisierung Prozess [Dio vlastitog ivota: U spomenutim radovima, taj proces predstavljen je kao trajna i nedovrena povijest s jasno odijeljenim etapama ali i kao proces koji ima pokretljiv obzor i nepredvidivu logiku otrih obrata i preokreta, a ne telos ili unaprijed odreeno odredite.

Moe se rei da je, ba kao to je Elias historizirao Freudovu teoriju civiliziranog pojedinca istraujui civiliza-.

Beck je prikaz individualizacije oslobodio i njegovih vremenitih, prolaznih vanjskih oznaka koje sad ve vie zamuuju razumijevanje nego to razjanjavaju sliku prvenstveno ga je oslobodio vizija o linearnom razvoju, o napretku koji se iscrtava du osi emancipacije, rastue autonomije i prava na samoafirmaciju i time otvorio mogunost poblie analize raznolikosti povijesnih tendencija individualizacije i njihovih proizvoda te omoguio da bolje shvatimo specifine znaajke njenog sadanjeg stadija.

U najkraem, individualizacija je preobrazba ovjekovog identiteta iz zadanoga u zadau i prebacivanje odgovornosti za obavljanje te zadae i za posljedice kao i nuspojave tog ina na lea onih koji je obavljaju.

Drugim rijeima, to je uspostava de jure autonomije bez obzira na to je li uspostavljena i de facto autonomija. Paralelno s time, ljudska bia vie se ne raaju sa svojim identitetima. Zamijetite da se isto nije trebalo ni moglo rei za prineve, vitezove, kmetove ili graane predmoderne ere; niti bi se s istom odlunou moglo rei za nasljedne bogatae i nasljedne siromahe u modernim vremenima.

Heteronomijsko odreenje drutvenog poloaja modernost zamjenjuje kompulzivnim i obvezatnim samoodreenjem. To vrijedi za individualizaciju u cijelom modernom dobu za sva razdoblja i sve sektore drutva. Ipak, unutar tog zajednikog kripca postoje znaajne varijacije po kojima se razlikuju uzastopne generacije kao i razne kategorije aktera koji dijele istu povijesnu pozornicu. Rana modernost izbacila je iz leita kako bi vratila u leite. Dok je izbacivanje iz leita bila sudbina odobrena od drutva, vraanje u leite bila je zadaa zadana pojedincima.

Jednom kad su vrsti okviri stalea bili raskinuti, samoidentifikacijska zadaa stavljena pred ljude ranog modernog doba svela se na izazov da se ivi kao i drugi ne zaostaje za susjedima , da se aktivno prilagodi novim drutvenim tipovima i modelima ponaanja koje su donijele klase, da se oponaa, slijedi obrazac, akulturira, ne ispadne iz ritma, ne odstupi od norme.

Stalee kao mjesta naslijeene pripadnosti polako su zamijenile klase kao ciljevi proizvedenog. Dok su oni prvi bili stvar roenja, za lanstvo u drugima bila su potrebna mnoga dostignua; u klase se, za razliku od stalea, mora ui, a lanstvo se mora stalno obnavljati, iznova potvrivati i testirati u svakodnevnom ponaanju.

Unatrag gledano, moe se rei da je klasna podjela ili rodna podjela bila nusprodukt nejednake dostupnosti resursa nunih za uspjenu samoafirmaciju. Klase su se razlikovale prema rasponu dostupnih identiteta te prema lakoi kojom ih se izabiralo i usvajalo. Ljudi obdareni s manje resursa, pa stoga i s manjom mogunou izbora, morali su svoje individualne slabosti nadoknaditi snagom brojeva zbijanjem redova i ukljuivanjem u kolektivno djelovanje.

Kako je istaknuo Claus Offe, kolektivno, klasno orijentirano djelovanje dogodilo se onima nie na drutvenoj ljestvici jednako prirodno i prozaino kao to se individualno bavljenje ivotnim ciljevima dogodilo njihovim poslodavcima. Nepravde su se, takorei, zbrajale; a kad su se zbrojile, skrutnule su se u zajednike interese i bile shvaene kao one koje se mogu lijeiti jedino kolektivnim lijekom. Kolektivizam je bio strategija koju su najradije birali oni koji su u individualizaciji izvukli krai kraj, a nisu se bili u stanju samoafirmirati kao pojedinci dok su bili ogranieni na vlastite, eklatantno nedostatne resurse u pojedinanom vlasnitvu.

Klasna orijentiranost imunijih bila je, s druge strane, djelomina i, u odreenom smislu, derivativna; dolazila je do izraaja uglavnom kad je nejednaka raspodjela resursa bila osporena i dovedena u pitanje. No, kako god bilo, pojedinci klasine modernosti, koji su ostali izbaeni iz leita raspadom stalekog poretka, upregnuli su svoju novu politiku snagu i novo pravo na autonomno djelovanje u mahnitu potragu za vraanjem u leite.

A leajeva nije manjkalo, ekali su ih namjeteni. Premda klasa nije nasljedna niti se u njoj naprosto raa, kako je bio sluaj sa staleima, ve se osniva i podlijee dogovorima, svoje je pripadnike obino drala jednako vrsto i snano kao i predmoderni nasljedni stale.

Klasa i rod lebdjeli su poput tekog oblaka nad individualnim rasponom mogunosti izbora; pobjei od njihovog pritiska nije bilo nita lake nego se izboriti za svoje mjesto u predmodernom boanskom lancu postojanja.

U svakom smislu, klasa i rod bili su prirodne injenice, a zadaa preputena samoafirmaciji veine pojedinaca bila je uklopiti se u dodijeljenu im niu tako to e se ponaati kao i ostali stanari. Upravo se po tome ta davna individualizacija razlikovala od oblika koji je poprimila u Risikogesellschaft, u vremenima refleksivne modernosti ili druge modernosti kako sve Ulrich Beck naziva suvremeno doba.

Vraanje u leite vie ne podrazumijeva. Ne, umjesto leajeva tu prije imamo muzike stolice razliitih veliina i stilova, promjenjivog broja i poloaja, koje tjeraju ljude da stalno budu u pokretu i ne obeavaju ispunjenje, poinak niti zadovoljstvo stizanja, dolaska do krajnjeg odredita, gdje se ovjek moe deaktivirati, opustiti i prestati brinuti. Nema nikakvih izgleda da iz leita sada ve kronino izbaeni pojedinci na kraju puta kojim idu budu vraeni u leite.

Da ne bude zabune: U svijetu individualne slobode izbora, opcija izbjegavanja individualizacije i odbijanja sudjelovanja u igri individualizacije izriito nije na dnevnome redu. Jo jedna iluzija moda je i to da je pojedinac sam sebi dovoljan i samodostatan: A ipak, ako se razbole, pretpostavlja se da su se razboljeli zato to nisu dovoljno odluno i marljivo vjebali; ako nikako ne mogu nai posao, to je zato to nisu svladali vjetine pomou kojih se dolazi na razgovor za posao, ili zato to se nisu dovoljno trudili nai posao, ili zato to su, naprosto, lijeni; ako nisu sigurni u razvoj svoje karijere i oajavaju nad budunou, to je zato to nisu dovoljno dobri u pridobivanju prijatelja i utjecajnih ljudi te nisu nauili i svladali, kao to su trebali, vjetinu samoprezentacije i impresioniranja drugih.

U svakom sluaju, danas ih uvjeravaju da je tako i ljudi su u to povjerovali pa se sada ponaaju kao da je to, doista, sama istina o toj stvari. Kako to prikladno i zajedljivo kae Beck, nain ivota pretvara se u biografsko rjeenje proturjenosti sustava.

Da skratimo: Koju je bolje odvojiti od individualnosti po zadanosti i nazvati je individuacijom: Sposobnost samoafirmacije ljudi pretvorenih u pojedince u pravilu ne obuhvaa ono to bi bilo nuno za istinsko samoustanov-.

Kako je primijetio Leo Strauss, nalije niim optereene slobode je beznaajnost izbora, pri emu dvije strane uvjetuju jedna drugu: Cinian promatra rekao bi da sloboda dolazi onda kad izgubi vanost.

U tenoj masti slobode, skuhanoj u velikom kotlu individualizacije, pliva nemo kao gadna muha; ta nemo doima se odvratnijom i poraznijom i vie uznemiruje kad je sagledamo u svjetlu svih onih prava koja nam je sloboda, prema svim oekivanjima, trebala priskrbiti.

Moda bi, kao u prolosti, rjeenje bilo da stanemo rame uz rame i mariramo kao jedan? Moda e se, ako se individualne sile, koliko god bile slabe i nemone kad su pojedinane, zgusnu u kolektivni stav i akciju, zajedniki moi ostvariti mnogo toga to nijedan ovjek ne bi ni u snu mogao sam?

No problem je u tome to je takvo stjecanje pojedinano pretrpljenih nepravdi u jednoj toki i njihovo zgunjavanje u zajednike interese, a zatim i u zajedniku akciju zastraujue velika zadaa budui da najuobiajeniji problemi pojedinaca-po-usudu danas nisu zbrojne naravi. Ne podlijeu zbrajanju u opu stvar. Moe ih se staviti jedne pored drugih, ali nee se skrutnuti.

Moe se rei da su od poetka oblikovani tako da im nedostaju suelja pomou kojih bi se mogli sklopiti u mozaik s problemima drugih ljudi. Problemi moda jesu slini a sve popularniji talk shows trse se dokazati njihovu slinost i istovremeno utuviti u glave poruku da je njihova najvanija slinost u tome da ih svaki supatnik rjeava sam za sebe , ali ne oblikuju cjelinu koja je vea od zbroja svojih dijelova; ne stjeu neko novo svojstvo niti ih je lake rjeavati ako se s njima suoimo, suprotstavimo im se i ponemo ih rjeavati zajedno.

Jedina prednost koju nam drutvo drugih supatnika moe donijeti je ta da uvjeri svakoga pojedinano kako se i svi drugi svakodnevno sami bore s problemima i tako jo jednom osvjei i obodri posustalu odlunost da i mi sami i dalje postupamo isto tako i nikako drukije. Iz iskustava drugih ljudi moda se moe nauiti i kako preivjeti sljedei krug racionalizacije, kako postupati s djecom koja sebe smatraju adolescentima i adolescentima koji ele ostati djeca, kako masnou i druga nedobrodola strana tijela izluiti iz svog sistema, kako se rijeiti ovisnosti koja nam vie ne priinja uitak ili partnera kojima vie nismo zadovoljni.

Ali ono to se ponajprije naui iz drutva drugih ljudi jest da nam ono moe biti na usluzi jedino savjetom kako preivjeti u vlastitoj nepopravljivoj osamljenosti te jo da je svaiji ivot pun rizika s kojima se ovjek treba suoavati i boriti sam.

Tu se, dakle, javlja jo jedan problem: Sam je ustvrdio kako je pojedinac najgori neprijatelj graanina. Graanin je osoba sklona tome da vlastitu dobrobit trai u blagostanju grada dok je pojedinac obino mlak, skeptian ili oprezan prema opoj stvari, opem dobru, dobrom drutvu ili pravednom drutvu.

Koji je smisao zajednikih interesa ako ne da se svakom pojedincu dopusti da zadovolji vlastite? Sve to pojedinci eventualno postignu kad se udrue i sve dodatne dobrobiti koje njihov zajedniki trud eventualno donese slute na ogranienje slobode tih pojedinaca da streme onome to svatko pojedinano smatra prikladnim, a takvom stremljenju ionako nee pomoi. Jedine dvije korisne stvari koje bi se oekivale, i prieljkivale, od javne vlasti su da se potuju ljudska prava, to jest da se svakoga pusti da ivi po svome te da se svima omogui da po svome ive u miru tako to e se tititi sigurnost tijela i imovine, zatvarati stvarni ili potencijalni zloinci i s ulica maknuti ulini kriminalci, pervertiti, prosjaci i svi ostali antipatini i zlonamjerni stranci.

Svojom uobiajenom, jedinstvenom duhovitou Woody Allen nepogreivo hvata prolazne mode i slabosti dananjih pojedinacapo-dekretu, kad lista izmiljene reklamne letke ljetnih teajeva za odrasle, onakvih kakve bi Amerikanci s oduevljenjem pohodili. U sklopu teaja iz ekonomske teorije nudi se i seminar Inflacija i depresija kako se za njih odjenuti; na teaju iz etike jedna od tema je kategoriki imperativ i est naina da vam poslui, dok letak za astronomski teaj obavjetava da se Sunce sastoji od plina i moe svakog trenutka eksplodirati i cijeli na planetarni sustav baciti u kovitlac razaranja; polaznike emo poduiti to prosjean graanin moe uiniti u takvom sluaju.

Da rezimiramo: Jol Roman, suurednik Esprita, istie u jednoj od posljednjih knjiga La Dmocratie des individus, [Demokracija pojedinaca], Budnost degradirana na nadzor nad dobrima dok je opi interes tek konzorcij egoizama, koji mobilizira kolektivne emocije i strah od susjeda.

Roman poziva itatelje da za cilj postave obnavljanje sposobnosti zajednikog odluivanja koja sada uglavnom upada u oi po tome to je nigdje ne vidimo.

Ako je pojedinac najgori neprijatelj graanina i ako individualizacija znai nevolju za graanski status i na njemu zasnovanu politiku, to je zato to brige i preokupacije pojedinaca qua pojedinaca ispunjavaju javni prostor do samog ruba, prisvajajui sebi pravo da budu njegovi jedini legitimni stanari i izguraju sve ostalo iz javnog diskursa. Privatno je koloniziralo javno; javni interes sveden je na znatielju u pogledu privatnog ivota javnih linosti, a umijee javnog ivota sueno je na javno izlaganje privatnih.

Javne teme koje se opiru takvoj redukciji postaju gotovo pa nerazumljive. Izgledi da republikanski korpus graanstva bude ono leite u koje e se vratiti invidualizirani akteri slabi su i neizvjesni. Njih na okuavanje sree na javnoj pozornici ne navodi toliko potraga za opim stvarima i za nainima dogovaranja oko znaenja opeg dobra i naela zajednikog ivota, koliko oajnika potreba za umreavanjem.

Dijeljenje intimnosti s drugima, kako stalno istie Richard Sennett, esto je najpoeljnija, moda i jedina preostala, metoda uspostave zajednice. Ta tehnika uspostave moe samo proizvesti zajednice jednako krhke i kratkoga vijeka kao i rasprene i nestalne emocije, koje se nepredvidivo premjetaju s jednog na drugi cilj i lutaju u vazda nedovrenoj potrazi za sigurnom lukom: Kako kae Ulrich Beck u eseju On the Mortality of Industrial Society [O smrtnosti industrijskog drutva]11 , Kako drutvene norme postupno iezavaju, na povrinu izranja goli, uplaeni, agresivni ego u potrazi za ljubavlju i pomoi.

U potrazi za samim sobom i srdanom drutvenou, lako se izgubi u dungli sebstva Onaj koji tapka u magli svoga ja nije vie kadar primijetiti da je ta izoliranost, ta zatoenost ega u osamljenosti masovna osuda.

Individualizacija nije prolazna pojava; od priznanja te injenice mora poi svako razmiljanje o tome kako da se nosimo s njenim utjecajem na nain na koji svi mi vodimo svoj ivot. Sve veem broju ljudi ona donosi dosad nepoznatu slobodu eksperimentiranja ali i timeo danaos et dona ferentes Jaz koji zijeva izmeu prava na samoafirmaciju i sposobnosti kontrole drutvenih okruenja koja takvu samoafirmaciju ine ostvarivom ili nerealnom, po svemu sudei, glavno je proturjeje fluidne modernosti ono kojim bismo se, metodom pokuaja i pogreaka, kritikim razmiljanjem i smionim eksperimentiranjem, trebali kolektivno nauiti kolektivno pozabaviti.

Poriv za modernizacijom, u svim svojim izvedbama, znai kompulzivnu kritiku stvarnosti. Privatizacija tog poriva znai kompulzivnu samokritiku koja potjee od vjenog nezadovoljstva samim sobom: Nije lako svakodnevno ivjeti s rizikom od samoosuivanja i samoprezira. Budui da su s oba oka fokusirani na vlastita dostignua i stoga nemaju kad obratiti panju na drutveni prostor u kojem se proturjenosti individualne egzistencije kolektivno proizvode, prirodno je da su ljudi u napasti da reduciraju sloenost svog neugodnog poloaja kako bi sebi pojasnili uzroke nevolje i tako ih doveli do stupnja na kojem e biti dovoljno razumljivi da ih se moe podvrgnuti postupku ispravljanja.

Nije rije o tome da se ljudima biografska rjeenja doimaju kao tegobna i nespretna: Ipak bila imaginarna ili stvarna sva rjeenja moraju se, kako bi ostavila dojam razumnih i odrivih, slagati s individualizacijom zadaa i odgovornosti i biti joj ravna. Zato vlada potranja za individualnim kukicama o koje bi prestraeni pojedinci mogli kolektivno, pa makar i zakratko, objesiti svoje individualne strahove. Nae vrijeme izrazito je povoljno za rtvenu janjad bili to politiari s prljavtinama u privatnom ivotu, kriminalci koji svako malo izmile iz sirotinjskih ulica i opasnih etvrti ili stranci u naoj sredini.

Nae vrijeme je vrijeme patentnih brava, protuprovalnih alarma, ograda od bodljikave ice, susjedskih straa i samozvanih uvara reda; kao i investigativnih novinara tabloida u stalnom lovu na urote, kako bi utvarama napuili javni prostor zlokobno ispranjen od aktera, te na uvjerljive nove uzroke moralne panike koja e biti dovoljno estoka da se pomou nje otpusti dobar komad zapretenog straha i gnjeva. Da ponovim: Iz tog bezdanog jaza izbijaju najotrovnija isparenja koja kontaminiraju ivot suvremenih pojedinaca.

No taj jaz ne moe se premostiti samo trudom pojedinaca: Premoivanje tog jaza stvar je Politike s velikim p. Moe se pretpostaviti. Ploa se, da tako kaemo, okrenula: Ta zadaa nekad je bila obrana privatne autonomije od nadiruih trupa javne sfere, privatne autonomije koja je stenjala pod represivnom vlau svemogue impersonalne drave i mnotva njenih birokratskih pipaka ili njihovih umanjenih replika.

Sada je zadaa braniti javnu sferu u nestajanju ili, tonije, iznova napuniti i napuiti javni prostor koji se brzo prazni zahvaljujui dezerterstvu na objema stranama: Ne stoji vie da je javno vrsto odluilo kolonizirati privatno. Na djelu je upravo suprotno: Budui da mu se stalno ponavlja da je gospodar vlastite sudbine, pojedinac ba i nema razloga pridati tematsku relevantnost izraz Alfreda Schtza iemu to se opire da ga sebstvo proguta i da se s njime nosi snagama tog sebstva; ali imati takav razlog i u skladu s njim djelovati upravo je zatitni znak graanina.

Za pojedinca, javni prostor nije mnogo vie od divovskog ekrana na koji se projiciraju privatne brige koje time ne prestaju biti privatne niti u toku vlastitog uveliavanja stjeu nova kolektivna svojstva: Sa svakodnevnih organiziranih obilazaka javnog prostora, pojedinci se vraaju uvreni u svojoj de jure individualnosti i s potkrijepljenim uvjerenjem da onako samotniki kako oni obavljaju svoj ivotni posao to rade i svi ostali pojedinci poput njih i opet poput njih pri tome pretrpe svoj dio posrtanja i nadaju se, prolaznih poraza.

A to se moi tie, ona plovi daleko od ulice i trnice, od skuptina i parlamenata, lokalnih samouprava i dravnih vlada, izvan dosega kontrole graana, u eksteritorijalnost elektronikih mrea. Omiljena strateka naela vladajuih u nae doba su bijeg, izbjegavanje i neangairanje, a nevidljivost je njihovo idealno stanje. Pokuaji da se predvide njihovi potezi i nepredviene posljedice njihovih poteza a kamoli nastojanja da se sprijee ili zaustave oni najnepoeljniji u praksi su djelotvorni koliko i Liga za spreavanje promjene vremena.

Javni se prostor, dakle, sve vie prazni od javnih tema. Ne igra vie svoju dosadanju ulogu mjesta gdje se privatne brige i javne teme sastaju i vode dijalog. Kao rtve individualizacijskih pritisaka, pojedince se postupno, ali dosljedno, liava zatitnog oklopa graanskog statusa kao i njihovih graanskih vjetina i interesa.

Pod tim okolnostima, izgledi da se pojedinac de jure ikad preobrazi u pojedinca de facto to jest onoga koji vlada resursima prijeko potrebnima za istinsko samoodreenje sve su neznatniji. Pojedinac de jure ne moe se preobraziti u pojedinca de facto ako najprije ne postane graanin.

Nema autonomnih pojedinaca bez autonomnog drutva, a autonomije drutva nema bez promiljenog i stalno iznova promiljanog samokonstituiranja, neega to moe biti samo zajedniko postignue njegovih pripadnika. Drutvo je uvijek stajalo u dvosmislenom odnosu spram autonomije pojedinca: Ali, omjer opasnosti i mogunosti u odnosu koji e nuno i ostati dvosmislenim, radikalno se promijenio u toku moderne povijesti.

Premda moda ima jo razloga da ga se pripazimo, drutvo je sada prvenstveno uvjet koji je pojedincima jako potreban a opet im grdno nedostaje u njihovoj jalovoj i frustrirajuoj borbi da svoj de jure status preoblie u istinsku autonomiju i sposobnost za samoafirmaciju. To je, u najirim crtama, situacija koja odreuje dananje zadae kritike teorije i, openitije, drutvene kritike. A one se svode na to da se jo jednom zdrui ono to je raskinula kombinacija formalne individualizacije i razdruivanja moi i politike.

Drugim rijeima, da se iznova projektira i iznova napui sada uglavnom prazna agora mjesto susreta, rasprave i pregovora izmeu individualnog i zajednikog, privatnog i javnog dobra. Ako stari cilj kritike teorije emancipacija ovjeka danas ita znai, on znai iznova povezati dva ruba preko bezdana koji se rastvorio izmeu stvarnosti pojedinca de jure i perspektive pojedinca de facto. A jedini graditelji koji su dorasli zadai te specifine mostogradnje su pojedinci koji su iznova nauili zaboravljene graanske vjetine i nanovo prisvojili izgubljene graanske instrumente djelovanja.

Potreba u miljenju je ono to nas potie da mislimo, rekao je Adorno. Tajna bivanja ovjekom ostaje jednako nepronina kao to je bila na poetku putovanja.

Razmiljanje nas ini ljudima, ali razmiljamo upravo zato to smo ljudi. Razmiljanje se ne moe objasniti; ali niti ga ne treba objanjavati. Razmiljanju ne treba opravdanje; ali opravdanje za njega ovjek ne bi naao ni da to pokua. Ta situacija, neumorno bi nam ponavljao Adorno, nije ni znak slabosti miljenja ni znaka srama mislee osobe. U najmanju ruku, vrijedi obratno. Pod Adornovim perom, neumoljiva nunost pretvara se u povlasticu. Istinsku vrijednost misli ugroava aktivna potraga za trinom vrijednou i potreba za momentalnom konzumacijom.

Nijedna misao nije imuna, pie Adorno: Jer, intelektualna, nepovrediva izolacija sada je jedini nain da se pokae neka mjera solidarnosti Distancirani promatra jednako je upleten koliko i aktivni sudionik; jedina prednost onoga prvoga je to uvia da je upleten pa ima infinitezimalnu slobodu koju daje znanje kao takvo.

Postat e jasno da je uvid poetak slobode im se sjetimo kako subjekt koji djeluje naivno Ba kao to misao ne treba nita doli same sebe da se vjeno samoodrava, tako je i naivnost samodostatna; sve dok je ne uznemiri uvid, nee dirati u vlastito uvjetovanje. Dok je ne uznemiri; doista, pojavu uvida rijetko kad srdano doekuju oni koji su navikli ivjeti bez njega kao slatke perspektive osloboenja.

Uz nedunost naivnosti, i najturbulentnije i najpodmuklije stanje izgleda poznato i stoga bezopasno, a svaki uvid u nesigurne skele na kojima se dri koban je znak nepovjerenja, sumnje i nesigurnosti koji bi rijetki doekali s radosnim oekivanjem. Za Adorna, ta rasprostranjena kivnost prema uvidu znak je poboljanja premda ona ne navijeta lak put. Nesloboda naivnih je sloboda misleeg ovjeka.

Zbog nje je nepovrediva izolacija utoliko laka. Alexandra Ripley. The Silver Wolf Legends of the Wolves. Awakening the Fire Guardian Witch. Savage Awakening.

Dana vezivanje pdf osamdeset

Fire Within Guardian Witch 2. Leah Sanders. Lea Nolan. Krvni neprijatelji. Melissa Landers. Karice Bolton. Megan D. Zauvijek The Immortals. Gena Showalter. Burning Both Ends Guardian Witch 3. Step Back in Time. Rachel Caine. Zivoti devojaka i zena. Horizon The Soul Seekers 4. Ryan Graudin. Rebecca A. Plavi dnevnik. Dama sa kamelijama.

Mark Frost. Sherrilyn Kenyon. The Unidentified Redhead Redhead. Plavi mjesec The Immortals. Alyson Noel. Flight The Crescent Chronicles 1. Jean Johnson. Focus The Crescent Chronicles 2. Found The Crescent Chronicles. Ovim prstenom.

Nikki Godwin. Samantha Young. Another Way to Fall. Betrayal Syrenka 2. Plava komora. Jessica Bird. Caged 5. Zeleni kristal. After the End After the End. Zla Udovica. Norma Jean. Rijeka zna. Ljubavna veza. The Lords of Satyr Zemlja sjena The Immortals. Winning Me Over Unexpected Love 2. Ludo zaljubljena. Nil Gejmen. Love Plus One G-Man. Night Moves G-Man. Sebastian The Beck Brothers 2. Stolen Souls. Diamond Girl G-Man. Krv vilenjaka. Jessica Louise. Dnevnik ljubavi.

Nightshade Susan Ee. Vreme prezira. Ana Barrons. James Patterson. Nightshade 1. Never Close Enough The Never. Indigoplavi veo. Christian The Beck Brothers. The Asylum Tales. Nalini Singh. Christina Bauer. Poklonjeni zagrljaj. Crvena azaleja. Son of the Enemy. Henry The Beck Brothers 1. Blood Noir. Jeremy Clarkson. Nightshade 3. Shannon Dittemore. The Hunt. The Last Academy. Demon Bound Andjelika 12 Andjelika na putu nade. Andjelika 09 Andjelika i Demonka.

Academy 7. Tezina vode. Anita Diamant. Andjelika 07 Andjelika u novom svetu. Kelly Meding. Andjelika 01 Markiza Andjela. Andjelika 13 Andjelika Pobedjuje. Tracey Martin. Krista McGee. Hrana ljubavi. Poslednji susret. Crveni sator. Andjelika 02 Put u Versailles. Andjelika 11 Andjelika u Quebecu. Breaking Elle Break Me. Andjelika 03 Andjelika Na Dvoru. Kendare Blake. If I Fall. Cavalier case.

Demon Marked. Andjelika 08 Andjelika u iskusenju. Cool repentance. Vrijeme andjela. Andjelika 05 Andjelika buntovnica. Andjelika 06 Andjelika i njena ljubav. Bad For You Mad. Morsko staklo. A splash of red. Mali princ. Horde Razorland 3. Andjelika 10 Andjelika i urota tame. Andjelika 04 Andjelika neukrotiva. Sexy Rock Me. Hereafter 2. Ashes To Ashes. Paige Harbison. Belle Pearl Pearl. Kako su uhvatili Jacka rasparaca.

Kristen Simmons. Your royal hostage. Kako ubiti supruga bez suvisnih zasto. Karli Perrin. Political death. Witch Fire. Shadows of Pearl Pearl. Pad meseceve prasine.

Greig Beck. PDF Aprilynne Pike. Luc Besson 2. Baskervilski pas. Skandal u Ceskoj. Quiet as a Nun Jemima Shore. Wild island. Dolina straha. Witch Heart. Pearl Pearl. Shades of Pearl Pearl. Antonia Fraser. Luc Besson 4. Luc Besson 1. Amber Garr. The Secret Room. Luc Besson 3. Joe Nobody. Jesi Lea Ryan. Tara Hudson. Shimmers of Pearl Pearl. Memoari jedne gejse. Save the Enemy. Oxford blood. Kako ubiti suprugu i zasto. Blood Ties Guild Hunter Enemy Embrace Cynthia Eden. Heidi Lynn Anderson. The Alchemy of Forever.

Harper Sloan. Federalni serif. Kris DeLake. Rochelle Maya Callen. Abigail Gibbs. Maria V Snyder. PDF Aubrey Ross. Descension Mystic. His Submissive series. Darkest The Dark Side Trilogy 3.

Kraljica Juga. Devicanski svet. David Mitchell. Gina Rosati.

PDF Audrey Niffenegger. Until Trevor Until. Until November Until. Incarnation Permanent Lines. Melissa C.

Pdf vezivanje osamdeset dana

Njeno ime Aylin. Mike Mullin. Lavlja jazbina. Darkening The Dark Side Trilogy 1. Arturo Peres Reverte. Impassion Mystic. Jacqueline Carey. Poslednji voz za Istanbul. Darker The Dark Side Trilogy 2. Mindee Arnett. Kristen Day. Mario Vargas Ljosa. Kraljev covjek. Brak iz racuna. Sumnja u nevinost. Cudo u Meksiku. PDF Balasevic Kolumne. Tigar iz palace. Zvijer u njemu. Josephine Dillon. Trgovci dusama. Srce u Plamenu. Ola i Morski vuk.

Rijeka ljubavi. PDF Balasevic Tri posleratna druga. A Gathering of Faerie Books of Faerie. Pod sumnjom. Opojna privlacnost. Sedam dana apokalipse. Sveta Krv Sveti Gral. Dimnjacarov sin. Ova zlatna zemlja. Lost in Distraction Lost.

Kriminalna pravda. Lost for You Lost. Princeza i grbavac iz New Yorka. Maggie Stiefvater. Fantom od Palerma. Nevinost i strast. Shannon Delany. Paralelni svijet. Kraljica tame. Poljubac Neznanca. Markiz dobiva. PDF Ballad. Christina Lauren. Finale Hush. Lauren Hammond. Friend-zoned Friend-Zoned 1.

Patricia Lynne. Dark Endings Dark Brother 3. Kendra Little. Lauren Morrill. Ella Dominguez. Cat of a Different Color. Game for Seduction Bad Boys of Football. Jami Alden. Lauren Oliver. Sweet Dreams. Only In My Dreams. BCB 4 Vjecna kletva. Caster Chronicles 3. Aileen Erin. Steel Beauty. Dark Passion Dark Brother 1.

Game for Anything Bad Boys of Football. Kelly Oram. Love Thy Neighbour Friend-Zoned. San Oriona. Ali Cross. Raine Thomas. Riley Mackenzie. Silence Hush. Kim Harrison. Christine Warren. Savannah Russe. Ne dam svoje dijete. Parker Blue. Willing Captive. Marisa Chenery. April Genevieve Tucholke. Anonimne ovisnice o cipelama. Lynsay Sands. Dark Star Dark Star 1. Alexandra Ivy. Belle Aurora. Aleksandrijska veza.

Jenn Bennett. Chloe Neill. Adrian Phoenix. Khelsey Jackson. Sirove Strasti. Nadel Barbara. Cleon Lee. Sierra Cartwright. Melissa Pearl. Eve Silver. Tish Thawer. The Van Alen Legacy. Anthony Ryan.

Swords Over Fireshore. Lauren Jameson. Original Chapter One. Jennifer Shea. Lindsay J. Alyxandra Harvey. Marie Treanor. Heart of the Exiled. Adrianova izgubljena prica prevedeno. Georgia Cates. Pljuvat cu na vase grobove. Heather Hildenbrand. Alyxandra Harvey.. Wells Robison. Melissa De la Cruz. Sindra van Yssel.

Dvorac vecnosti. Karly Kirkpatrick. Pati Nagle. Alex Duval. Blue Bloods 1. Alana Davis. Deborah Cooke. Karen Marie Moning. Carol Goodman. Katie MacAlister. Americki psiho. Abbi Glines. Blurred Lines Blurred Lines 1. Distorted Lines Blurred Lines.

Rajska vatra. Borrowed Ember Fire Spirits. Michelle Witvliet. Cate Morgan. Crossed Lines Blurred Lines. Igre strasti. Aubrey Rose.

Vatrena oluja. Serena Robar. Gospa s pokrovom. Amanda Ashley. Sarah Crossan. Nepredvidivo srce. Kemmerer Brigid. Twisted-Lines Blurred Lines 6. Jessica Sorensen. Helikonija Prolece. Helikonija zima. Nevina vatra. Irresistible-Lines Blurred Lines.

Vezivanje pdf dana osamdeset

Helikonija leto. Zdenac uspenja. Cynthia Hand Unearthly 3. Red magle 2. Dirty Lines Blurred Lines. Jocelynn Drake. CJ Lyons. The Blinding Knife. Tamni plamenovi. The Harvest. Bad Day Hard Rock Roots. How i survived my summer vacation vol 1.

Dana pdf osamdeset vezivanje

Sins of father. Burn Spark 2. Color Me Pretty A Duet. Iron Codex Addison Moore. The Mirrored Shard. Gayla Twist. Paint Me Beautiful A Duet. Veronica Rossi. Konj i njegov djecak. Cameo Renae.

Crna vatra. Real Ugly Hard Rock Roots 1. Broken Wings Hidden Wings. Narnijske kronike. Kraljevska krv. Get Bent Hard Rock Roots 2. Lindsey Piper. Penelope Douglas. Resurrecting Ravana.

Jody Morse. Right Walk on the Wild Side 2. Spark Spark 1. James S. Bethany Frenette. Reiss Songs of Submission series. Avoiding Mr. Mia James. Tough Luck Hard Rock Roots. The Longest Night. Angel Close To The Ground. Vanilla on Top. Citacica cipke. Angel Chronicles vol. Welcome to Sugartown Sugartown 1. Once a Witch. Seks i grad. Grad od kostiju The Mortal Instruments. Bring Me Home Shattered Hearts 3.

Crni krug. Luke Complete Series Luke. Ledena Princeza. Julianne Maclean. Grad od pepela Instrumentarij smrtnika 2. Birthmarked 2. Violet Summers. Always a Witch. Steve Berry. Birthmarked 1. My Dangerous Pleasure My Immortals 4. Morgan Howell. Calling Mrs Christmas. Pieces of You Shattered Hearts. Her Him 2. Descent Hidden Wings 0. Him Him 1. Birthmarked 3. Poslednji dani. Kenya Wright. Michelle Sagara. Beleg Malenovih. Izgubljeni raj. Sarah Alderson. Ljubav majke. Zoe Archer. Sealed with a Curse.

Cassia Leo. Na kraju duge. Relentless Shattered Hearts. Jan DeLima. Weird Girls 1. Cursed By Destiny Weird Girls. Only in Your Dreams Gossip Girl. Hvala ti na uspomenama. Weird Girls 2. Istinska ljubav. Srebrni gospodar. Volim te. Anniena pjesma. A Cursed Embrace. Nestala bez traga. Scarlett Edwards.

Katee Robert. Marrying the Master Club Volare 4. Finding Valor. Blackbird Sometimes Never 1. Justine Elvira. Jayme Morse. Savage Rhythm Club Volare 6. Come Undone 2. Embrace The Embrace Series 1.

Hold Tight The Embrace Series 2. Change of Fate Briar Creek Vampires 4. Lizzy Ford. After Dead Sookie Stackhouse. Sometimes Never Sometimes Never 1. Allie Everhart. This Time Around Maybe. Demons Not Included. Faster We Burn Fall and Rise. Zlatne ribice nemaju skrovista. Deeper We Fall Fall and Rise. Channie 3. Savage Hearts Club Volare. Before Now Sometimes Never 2. Bludni sin. Long After Sometimes Never. Vlazne zone. If Only Masters of the Shadowlands.

.......aaaabib......docx

Magic Howling For You Chicagoland Vampires 8. DeAnna Kinney. Sweet Surrendering Surrender Saga. Maybe This Time Maybe. Surrendering to Us Surrender Saga. Come Play with Me. Forbidden Magic. Nesumnjivo mrtva Sookie Stackhouse 5. Night Tracker Taken by Chance Club Volare. Beautiful Player Beautiful Bastard 3. Red and the Wolf Enchanted Fairytales.

Down the Aisle Dare Me 2. Samo nas troje. Ujedanje mlade. Nameless Nameless 1. Sarah Swan. Beautiful Bombshell Beautiful Bastard 2. Virna DePaul. Dirty Trick Perfectly Matched 1. Rebecca Zanetti.

Elizabeth Gilbert - Potpis Na Svim Stvarima_p

Gilded Hearts The Shadow Guild 1. Down for the Count Dare Me 1. Rocked All Night Rocked. Nulta opcija. Escorted Escorted 1. All of You Between Breaths. Chosen Stained. Down and Dirty Dare Me 2. Beautiful Beginning Beautiful Bastard. Snow White Enchanted Fairytales. Heart on a Chain. Breaking Escorted 1. Ella James. Rocked in the Dark Rocked 7. Ubojica krucifiks.

Christening Nameless 2. Beautiful Bitch Beautiful Bastard 1. Mi deca s kolodvora ZOO. Beautiful Beast Enchanted Fairytales. Brutally Beautiful Beautiful 1. Misterije Svijeta. Crni vjetar. PDF Clive Cussler.

Put slave 2. Operacija orao. Sveta stijena. Roderick Gordon.